Kad tišina govori više od riječi
Negdje na obroncima Dinarskih planina, u dolinama Drine, Une, Ibra i Neretve, postoje sela koja su nekad vrvila od djece, pjesme i poljoprivrednih radova. Danas, u mnogima od njih ostalo je deset, pet ili samo dvoje stanovnika. Neka više nemaju ni stalnog žitelja, već tek poneku kuću koju posjeti rodbina za praznike.
Ova tiha i postepena smrt sela jedan je od najvećih demografskih izazova s kojima se suočavaju zemlje Balkana.
Život u gotovo praznom selu
U selu u okolini Gacka, samo jedna baka još drži krave, bere ljekovito bilje i loži vatru svako jutro. U zapadnoj Srbiji, dvoje staraca čuvaju cijelo selo od zaborava — oni su i čuvari tradicije, i posljednji svjedoci jednog vremena koje odlazi.
Život u takvim mjestima znači:
-
Nema prodavnice, škole ni ambulante
-
Najbliži komšija je nekoliko kilometara daleko
-
Telefonski signal slab, internet često ne postoji
-
Sve se radi ručno i samostalno: od grijanja do prevoza
A ipak, oni koji su ostali — ne žele otići.
Zašto sela umiru?
Nestanak sela nije slučajan — on je posljedica kombinacije faktora:
-
Migracije mladih u gradove i inostranstvo
-
Nedostatak infrastrukture i osnovnih uslova za život
-
Slab pristup obrazovanju i zdravstvu
-
Ekonomska neisplativost bavljenja poljoprivredom
Nekadašnja sela sa 200 domaćinstava sada su tek geografska tačka na mapi. U BiH je preko 150 sela bez ijednog stanovnika. U Srbiji ih je još više. Hrvatska bilježi drastičan pad broja ruralnog stanovništva u kontinentalnim dijelovima.
Ima li povratka?
Zanimljivo je da, uprkos svemu, posljednjih godina sve više mladih razmatra povratak prirodi, zdravijem načinu života i kupovinu imanja. To su najčešće ljudi koji:
-
Rade online i žele mirniji život
-
Bave se organskom proizvodnjom
-
Vraćaju se iz inostranstva sa željom da "počne iznova"
Državne inicijative, poput subvencija za mlade poljoprivrednike ili dodjele kuća, postoje — ali često kasne, sporo se sprovode i ne dopiru do onih kojima su najpotrebnije.
Zaključak
Nestanak sela nije samo gubitak teritorije — to je brisanje dijela identiteta i kulture naroda. Ako ne učinimo ništa, uskoro ćemo gledati stare fotografije i pitati se kako je moguće da je neko ikada tu živio. Ali ako postoji volja i pametno ulaganje, sela mogu ponovo živjeti — ne kao kopije prošlosti, već kao održive zajednice budućnosti.
No comments:
Post a Comment